Crveni sparidi

Postoje ribe koje su ribolovno izazovnije od ostalih, crveni sparidi spadaju u tu skupinu. Kriteriji za određivanje trofejnih riba bi po nekoj definiciji trebali biti: ribe koje se najteže hvataju, ribe koje su najukusnije i najcjenjenije i ribe koje mogu narasti većih dimenzija od prosječne. Crveni sparidi ispunjavaju sva tri kriterija pa ih slobodno možemo svrstati u red najtrofejnijih ulova što možemo ostvariti. Nisu svi ribolovci znanstvenici, a ni obratno. Stoga nije ni čudo da jako malo ljudi razumije biologiju ribljih vrsta pa i ne znaju razlikovati neke osnovne ribe koje se nalaze u našem moru. Prvenstveno se to odnosi na razlikovanje riba iz naše priče, zubaca krunaša i pagra (barjaktara), a neki stari i iskusni ribolovci sežu i toliko da ne znaju osnovne značajke arbuna, pagra i sličnih riba pa kad ih uhvate što god da im bilo kažu ili pagar ili arbun. Možda je mnogima izreka "riba je riba" vrhunac filozofskog uma ili granica njihovih umnih dosega, jer ne znam zašto bi inače ignorirali neke banalne spoznaje koje im se same nameću. Nije ni čudo da je na moru sve manje i manje ribe jer znanje je samo jedan korak da postanemo uspješniji, bolji ribolovci a kao takvi sigurno da bi razvili i ekološku svijest.

Pagar

Fantastična i misteriozna riba dubljeg mora, gotovo nedostupnih za podvodne ribolovce. Pagar (Pagrus pagrus) je predator poput zubaca, ali i oportunist koji će žvakati bilo koji morski pridneni organizam, tj. ponašanje mu je slično kao i kod komarče. U Jadranu ima jako puno pagra, no o njemu se nekako najmanje zna od ovih brojnijih riba, čak je i po crvenoj knjizi riba proglašen kao ugrožena vrsta. Često se lovi parangalima, panulama i vertical jiggom. Podvodni ribolovci love pagre jako rijetko i to obično budu oni manjih dimenzija, do 2 kg, koji su došli u nešto pliće more. Pozicije di se takve ribe mogu uhvatiti su strme i lagano strme obale vanjskih otoka. Pagri obično žive u hladnijem sloju mora pa im odgovara boravak ispod termokline. Inače, one najmanje pagre vrlo je jednostavno vidjeti u ronjenju jer takve ribe vole obalno područje, naročito polja posidonije. Pagar se uzgaja u nekim ribogojilištima pa se zna dogoditi da takve ribe pobjegnu. Uzgojen pagar je izrazito taman, gotovo crn. Takve pagre se ponekad uhvati mrežom ili parangalom pa su lovci uvjereni da se radi o novoj ili nepoznatoj vrsti ribe. Inače pagar je jako rasprostranjen pa ga se može uhvatiti gotovo bilo gdje u Atlanskom oceanu.

Svi love nepostojeće pagre barjaktare

U nekim literaturama spomenuto je da u Jadranu obitavaju dvije vrste pagra. Pagrus pagrus je ovaj obični i standardni pagar kojeg svi love. Te Pagrus caeruleostictus nazvan Pagar barjaktar po svojim izražajnim šipćicama na leđnoj peraji. Te leđne peraje su upravo ono što dovodi pomutnju u ribolovnim krugovima i navodi ljude na pogrešan trag. Pagra barjaktara u Jadranu nema ni u tragovima. To što je naveden u literaturi je očito ili pogreška ili se radi o jednom uhvaćenom primjerku ove vrste na jugu Albanije jer drugačijih podataka nema. Pagar barjaktar živi u Mediteranu pogotovo na južnom djelu gdje se lovi najčešće parangalima, ali i podvodnom puškom.

Način na koji se dolazi do zabluda bi trebao biti po sljedećem scenariju. Prilikom lova udicom u unutrašnjim kanalima, poglavito tijekom zimskih mjeseci, dogodi se ulov nekih crvenih sparida koji imaju duge leđne peraje. Te nestandardne ribe nitko ne može povezati sa niti jednom njima poznatom vrstom. Onda ti ljudi dođu kod kuće pitaju tzv. znalce ili pogledaju neke literature u kojima piše da u Jadranu žive pagri barjaktari i da su im leđne peraje duge. "To je to! Ulovili smo pagra barjaktara!". Neke literature ovu ribu ni ne navode kao Jadransku vrstu pa su je ribari preimenovali u "arbun perjaš", "To je arbun, samo sa velikim perajama!", problem riješen. Međutim, radi se o nečemu što i nije previše fascinantan ulov, čak možda i u neku ruku i neetičan. Primjerci veliki 30-40 deka itekako vrijedna lovina u prilično škrtim unutrašnjim kanalima gdje grizu ribe poput girica, manjih arbuna i čučina. Zašto kažem da je taj ulov možda i neetičan, naime radi se o nedoraslim zubacima krunašima koji postaju spolno zreli kad nabace 3 kg, a inače mogu narasti do 30 kg težine. Glupo je radovati se ribi od 30 deka kad ona može narasti 30 kg, zar ne? Sumnjam da bi ih mnogi ljudi puštali nazad u more da znaju da se radi o zubacima, kod nas nitko ne pušta ništa, ali eto, uvijek postoji nada da netko shvaća važnost puštanja nedoraslih riba. Mlade zubace perjaše bi trebalo zaštitit, ali koga briga za te ribe i tko zna da oni uopće postoje.

Zubatac Krunaš

Da razjasnim, dakle zubatac krunaš Dentex gibbosus dok je nedorastao, pa sve do jedno 3-4 kg ima prve šipčice leđne peraje jako duge, nakon što sazrije te peraje mu jednostavno otpadnu. Pagar barjaktar ima velike šipčice leđne peraje, ali ne samo prve dvije već puno više, možda prvih desetak šipčica. Također, kod pagra barjaktara te leđne peraje nisu toliko duge kao kod zubačića nego možda samo duplo duže od standardnog pagra. Mladi pagar barjaktar ima veliki broj kričavo plavih točkica po cijelom dijelu trupa što ga čini jedinstvenim dok zubatac krunaš ima točkice, no manje i slabo izražene. Ono najvažnije krije se u zubalu, zubaci imaju oštre očnjake, a pagri i očnjake i "kutnjake" tj. zube za drobljenje, slične oradi. Veliki pagar barjaktar je sasvim drugačija riba koju sigurno nitko ne bi miješao sa niti jednom drugom ribom. Zubaci krunaši žive u dubinama većim od 50 metara, najčešće se skupljaju oko morskih grebena, manjih brakova i potonulih brodova. Krajem ljeta dobivaju poriv za razmnožavanje pa se približavaju obali, tada ih se lovi u većim količinama sportskim priborima, parangalima, panulama, a nekad, iako rijetko, i podvodnom puškom. Čak i u to doba se zadržavaju na dubinama od oko 30-tak metara pa je i to razlog zašto je tako malo ulovljenih podvodnom puškom.

Krunaši imaju svoje standardne pošte na kojima se mrijeste, to su najčešće duge i dublje uvale koje imaju pritoke ili izvore slatke vode. Vjerojatno većina ostvarenih ulova zubaca krunaša u Jadranu zabilježena je krajem ljeta i početka jeseni kada su se približili obalnom području. Zubace krunaše sa velikom leđnom perajom također se češće lovi početkom jeseni, ali ostvareni su ulovi i u ostalom dijelu godine. Ove ribe svoj život započinju na mjestima gdje su se zrele ribe mrijestile, tj. žive u kanalima te lagano sa vremenom migriraju na područja pogodna za život velikih krunaša, duboke brakove i strmine. Najtrofejnije ribe su upravo one koje je teško uhvatiti, a i narastu velike i cijenjene. Veliki krunaši obožavaju pećine i potopljene brodove i lovci koji znaju takve pozicije u većim dubinama često ostvaruju trofejne ulove. Zato se na udice obično love mlade i nezrele ribe budući da su one velike jako daleko i duboko. No svejedno, kao što sam već rekao, ljudi velike krunaše nazivaju pagrima.

Pagar ili zubatac krunaš

Dakle zubi su jasan znak razlikovanja zubaca od ostalih crvenih riba jer su zubaci izraziti grabežljivci i nemaju zube za drobljenje, dok su pagri i grabežljivci i sakupljači. Sada govorimo o običnim pagrima, a ne barjaktarima pošto nema službenih dokaza da ta vrsta živi u Jadranu. Veliki zubaci krunaši također se nazivaju pagrima, međutim ovdje se ne radi o zabuni. To je jedan od lokalnih naziva za ovu ribu jer kao što znamo ne mora svako ime biti službeno, jedino znanstveno ime je jedinstveno. Neki doista misle da se radi o pagru, neki ga svejedno tako zovu iako znaju da se radi o krunašu, a ne pagru, zovu ga tako jer se tako tradicionalno zove. Osnovna razlika između ove dvije vrste trebala bi biti kruna na glavi zrelog krunaša. No krune imaju samo mužjaci, ne i ženke. Ako niste sigurni radi li se o pagru ili ženki krunaša pogledajte dvije stvari. Prvo, kričavo plava boja na oba kraja repne peraje ukazuje da se radi o pagru, dok kričava boja samo donjeg dijela repne peraje ukazuje da se radi o krunašu. Drugo, pogledajte nijanse boje ispod oka, pagar ima izražajnu tamno bordo boju koja se pruža od oka pa sve do usta dok zubaci krunaši zatamnjenje imaju na području vrha škržnog poklopca.

Inače, na gotovo cijelom području Mediterana, pogotovo u južnim krajevima, lovi se jedna prekrasna vrsta pagra Pagrus Auriga, koja nema hrvatski naziv. Po nekim talijanskim izvorima ova vrsta je uhvaćena u području južne Italije, na Jadranskoj strani. No, na našoj strani Jadrana zasigurno nije nikad zabilježen ulov ove vrste pagra. Prije desetak godina kraj Silbe, te kraj Makarske, zabilježen je ulov vrste Pagrus major. Radi se o vrsti koja živi na području zapadnog Pacifika, a kod nas je poznata pod nazivom Japanska komarča. To je vrsta koja se uspješno uzgaja u kavezima pa se tijekom uzgoja u Jadranu provukla kroz kaveze. Ova riba se nije zadržala u Jadranskom moru i danas se više ni ne uzgaja. I zubaci imaju još jednu vrstu, to je zubačić rumeni - Dentex macrophthalmus, brojna riba, malih dimenzija, koja živi u kanalima cijelog Jadrana. O pravim zubacima Dentex dentex ne bi sada previše jer je on često tema mnogih tekstova o podvodnom ribolovu, a tako će biti i u buduće. Zubatac, koji je jedan od najzahtjevnijih trofeja podvodnog ribolova, je od svih navedenih vrsta ribe u ovom tekstu najlakša i najčešća lovina. Ako je zubaca najlakše uhvatiti onda je lako za zaključiti kako je teško uloviti ostale vrste.

Arbuni

O ovoj ribi napisano je mnoštvo tekstova, pogotovo onih udičarskih, pa ne bih duljio. Još jedna brojna vrsta ribe koju se gotovo svakodnevno lovi udičarskim alatima dok se u podvodnom ribolovu jedva vidi pokoji arbun. Ne možemo reći da arbuni žive duboko jer ih se može uhvatiti udicom i na dubinama od 10-ak metara pa je jako čudno šta se ova vrsta ne lovi u podvodnom ribolovu. Velike arbune moguće je uloviti na gotovo svakom području Jadrana, od zatvorenih zaljeva do otvorenog mora. Možda odgovor na misteriju slabijeg susretanja arbuna sa podvodnim ribolovcima leži u činjenici da je arbun riba koja u opasnosti voli biti zakopana u pijesku. Vrlo slično ponašanje ima i njegov bliski srodnik batoglavac Pagellus acarne koji je aktivan u obalnom području u večernjim satima kada se otkopava iz muljevitog i pješčanog dna što može biti uočeno ako legnemo na dno gdje je cijelo jato zakopano. Arbun nam je sasvim zanimljiva i poželjna lovina zbog borbenosti, ukusa ali i zato jer može narasti do 3 kg. Batoglavac može narasti do 0.5 kg i jednako je borben, a često ga udičari ulove i po nekoliko primjerka odjednom. Okan Pagellus bogaraveo je vrsta ribe iz iste obitelji kao arbun te može narasti i veći od 3 kg. Veliki okani su najdublji sparidi u Jadranu pa se jedino mogu uloviti dubokim kančenicama. Izgledom je jako karakterističan jer ima veliku crnu točku na području iza škržnog poklopca. Mladi okani pojavljuju se u zaljevima i obalnom području pa su tamo česta lovina udičara, no ti okani su najčešće nezreli.