Kako radi najbolja hrvatska zadruga?

Ribarska zadruga “Omega 3” Kali (kod Zadra) u godini osnivanja (2008.) ostvarila je ukupan ulov od 5700 tona, od čega je 97 posto bilo sitne plave ribe, da bi se u 2012. godini ulov povećao na 12 tisuća tona, uz godišnji prihod od 43 milijuna kuna. Pri tome oko 70-80 posto izlova ide u izvoz. To su bili neki od razloga zbog kojih je ta zadruga dobila priznanje za najbolju hrvatsku zadrugu na 17. nacionalnom savjetovanju poduzetnika u organizaciji Ministarstva poduzetništva i obrta, priređenom ovog vikenda. Šimu Kosora, direktora Zadruge, upitali smo kako je došlo do organiziranja zadruge.

- Nismo mi otkrili toplu vodu. Zadrugarstvo je među ribarima postojalo i prije 1. svjetskog rata, ali je zadnjih 20 godina imalo negativne konotacije zbog socijalizma.

Međutim, zadrugarstvo je sve učestaliji oblik organiziranja ribara i poljoprivrednika u svijetu, jer sudionicima omogućuje efikasno poslovanje. Dobra strana zadrugarstva je to što svaki član zadruge ima uvid u poslovanje svoje organizacije, ima jak motiv da aktivno pridonosi poboljšanju ukupnog poslovanja, jer to i njemu automatski donosi koristi, pa je tako i u našem slučaju. Ako se na općenitoj razini može govoriti o manama zadrugarstva, onda je to možda mala tromost u odlučivanju, ali mi smo je maksimalno amortizirali, jer se Nadzorni odbor sastaje jednom mjesečno, a Skupština zadruge tri do šest puta godišnje.

Tako je omogućeno da članovi zadruge mogu brzo dojavljivati i imati uvid u sve probleme, od izlova ribe, preko suradnje s različitim kupcima, do transporta u hladnjaču.

Izgradnja hladnjače mnogo je pridonijela vašem uspjehu?

- Ustvari je izgradnja hladnjače bio jedan od glavnih motiva udruživanja. Radilo se o tome da smo u danima kada bi se pojavili viškovi plave ribe na tržištu bili prisiljeni tu ribu prodavati u bescjenje. Stoga smo se odlučili na izgradnju hladnjače, u čemu su nam dosta pomogli i Uprava za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede i kreditne linije HBOR-a za modernizaciju prerade ribe.

Šime Kosor Tako smo uz podršku Uprave za ribarstvo dobili 15 milijuna kuna temeljem IPARD programa Europske unije, što nam je služilo i kao depozit za kredit od 35 milijuna kuna kod HBOR-a uz kamatu od dva posto. Hladnjača ima najsuvremeniju tehnologiju zamrzavanja ribe, a najveći dio smrznute ribe prodajemo u Španjolsku, gdje postižemo najmanje 20 posto više cijene nego na domaćem tržištu.

Cilj nam je da od 12 tisuća tona, oko četiri tisuće tona ide „u hladnjaču“, a ostatak da prodamo izravno prerađivačima, s kojima izvrsno surađujemo, ili potrošačima svježe ribe. Inače, hladnjaču smo izgradili na zemljištu veličine oko 11.500 metara kvadratnih u rujnu 2009. u poslovno-gospodarskoj zoni Šopot pokraj Benkovca. Ta se lokacija pokazala idealnom, jer je sitna plava riba (srdele, inćuni) migrativna i seli se od sjevernog do južnog Jadrana, pa se ova lokacija negdje na sredini pokazala izvrsnom.
Bez problema s birokracijom

Koliko ribara zadruga okuplja, a koliko je radnika zaposleno u pogonu hladnjače?

- Okupljamo 24 zadrugara, odnosno 33 broda, od čega 27 plivarica, 3 koćarice i jedan manji brod koji se bavi raznim manjim ribarskim alatima, parangalima, vršama, mrežama stajaćicama. Većina brodova okupljenih u zadruzi bavi se dakle ulovom sitne plave ribe, stoga smo za našu zadrugu i odabrali ime “Omega 3” sugerirajući na omega-3 masne kiseline: u ljudskoj prehrani iznimno zdrave masne kiseline kojih najviše ima upravo u sitnoj plavoj ribi. Dakle, ukupno je udruženo 300 ribara i još 30 ljudi je stalno zaposleno u pogonu hladnjače, a nekoliko radnika tijekom godine zaposlimo na određeno vrijeme.

Koji su glavni problemi s kojim se suočavate?

- Pa, moram priznati da smo mi zadruga koja većinom nema problema s birokracijom, dapače, i resorno ministarstvo i HBOR puno su nam pomogli, ali postoje dva problema koja su jako važna i koja bi trebalo riješiti. Prvi je problem nekoordinacije između Ministarstva financija i Ministarstva poljoprivrede, jer zbog toga što kasni neka isplata poticaja iz Ministarstva poljoprivrede nekada imamo teškoća s plaćanjem PDV-a Ministarstvu financija, odnosno Poreznoj upravi. Mislim da se to može relativno lako riješiti boljom koordinacijom između državnih tijela.

Drugi problem je to što nam veliki broj tuna na Jadranu jako ometa ulov, jer nam prilikom izlova sitne plave ribe često tune paraju mreže ili jednostavno pojedu sitnu plavu ribu. Radi se o tome da je na Jadranu odlukom Međunarodne komisije za očuvanje atlantske tune (ICCAT) godišnja kvota izlova tune smanjena s 1000 tona na manje od 400, što je imalo za posljedicu naglo povećanje broja tune na našim ribolovnim područjima, pa se stvorila neravnoteža u ribljem fondu.

Smatramo da bi država trebala imati više volje u rješavanju tog pitanja, iako znamo da je Hrvatska premala zemlja da bi mogla imati jači utjecaj na međunarodnu ribarsku politiku.

Kako bi država mogla kvalitetnije reagirati u tom smislu?

- Trebala bi financirati znanstvena istraživanja o populaciji tune i drugih vrsta ribe u Jadranskome moru i tako znanstvenim činjenicama upućivati na realne probleme koji su prisutni. Ne možete doći na neki skup i reći da nešto želite ako nemate jake argumente, a danas na mnogim područjima samo znanost donosi takve argumente. Dakle, treba više novca uložiti u financiranje takvih primijenjenih znanstvenih projekata i mislim da bi to bilo jako učinkovito, odnosno tako rade sve druge jače ribarske zemlje.

•• Ulaskom u EU hrvatske ribare koji love sitnu plavu ribu  očekuje usklađivanje s propisima prema kojima visina mreža plivarica ne smije biti viša od 120 metara u ispruženom stanju. To je, kako nam je kazao Šime Kosor, veliki problem za domaće ribare, jer hrvatske plivarice za malu plavu ribu ne zadovoljavaju taj propis, odnosno većina naših plivarica koristi mreže koje su znatno veće.
- Zbog toga tražimo izmjene ili barem razumljivo vrijeme prilagodbe na ove uvjete. Niti jedan ribar nema viška desetak tisuća eura koliko vrijedi jedna plivarica za ulaganje u novu opremu i po tome bismo svi trebali prestati raditi. Zato je naša cehovska udruga poslala zahtjev da se ove mjere odgode ili potpuno izmjene -  rekao nam je Kosor. Prema njegovim riječima, EU je donijela propise za Jadran sukladno talijanskim prilikama, čija je morsko dno ravno, dok je naše „brdovito“, a more je čistije i providnije,  i stoga ribarenje na našoj strani Jadrana zahtijeva drugačije modele izlova ribe.

Frenki Laušić/Slobodna Dalmacija