Imamo duplo više ribe od Talijana, ali oni ulove 10 puta više nego mi!

Škampi i moli su najugroženije koćarske vrste u našim teritorijalnim vodama, dakle na istočnoj strani Jadrana. Rezultati su to višegodišnjeg uzorkovanja Jadranskog mora koje se provodi u sklopu MEDITS-a, međunarodne ekspedicije koja za cilj ima procjenu količine ribe i stanja koćarskih resursa za područje cijelog Mediterana. Prva takva ekspedicija počela je još 1995. godine, a godinu dana kasnije priključila joj se i Hrvatska, i od tada se održava u kontinuitetu sve do danas. Ove godine prvi put je “Bios dva”, istraživački brod splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, postao dio ove međunarodne ekspedicije. Upravo je naša reporterska ekipa bila dio istraživačkog tima koji je s njim jučer obavio uzorkovanje koćarskog ulova u akvatoriju između Šolte i Velog Drvenika - jednoj od ukupno 60 postaja na našem dijelu Jadrana.

Lagani oporavak

- Koćarenje se u ovom slučaju obavlja specijalnom mrežom koja ima veći otvor, a uzorkovanje će pokazati stanje ribljeg fonda u Jadranu, kao i pojedinih ciljanih koćarskih vrsta. Od 2008. do 2011. godine, najnepovoljnija je situacija bila sa škampima i oslićem, premda se bilježi i pad ulovljenih količina raže, grdobine, kovača (šampjera)... Ipak, u 2012. i sada u 2013. godini bilježimo lagani oporavak spomenutih vrsta.

Trlja se, primjerice, dobro drži i svake se godine bilježi njezin rekordni ulov na istočnoj strani Jadrana. Globalno gledajući, u zadnjih 15-20 godina, što su vrste veće i traženije, situacija je za njih nepovoljnija – kazuje nam Nedo Vrgoč, voditelj laboratorija za ribarstvenu biologiju na Institutu.

Iako srdela i inćun ne spadaju u koćarske vrste, Vrgoč napominje kako su njihove količine stabilne.

Manjak škampa u našem dijelu Jadrana, kojih se na godišnjoj razini ulovi oko 200 tona posljedica je intenzivnog izlovljavanja, te, zanimljivo, zagrijavanja mora koje im ne odgovara.

Izlovljavanje

Evo još jednog ne baš utješnog podatka – iako je istočni dio Jadrana duplo bogatiji ribom od zapadnog, talijanskog dijela, istodobno Talijani na svom području imaju čak deset puta veći ulov od nas!

- Problem je u tome što Talijani intenzivno izlovljavaju svoj dio teritorijalnog mora, a riba iz našeg dijela prirodno migrira u ta “opustošena područja” – veli Vrgoč.
Vladan Bojić, predsjednik Ceha ribara Hrvatske, koji je također jučer nazočio ribolovu u znanstveno-istraživačke svrhe, napomenuo je kako na Jadranu 85 posto ukupnog ulova otpada na Talijane, dok Hrvatska sudjeluje tek sa 17 posto.

- To je veliki nesrazmjer. No, znamo da Talijani imaju razvijeniju flotu i pokrivaju veće područje. Valja naglasiti da pola od tog našeg ulova ne prikazujemo, što bi nas moglo skupo koštati u Europskoj uniji. Fiskalizacija je jedan od koraka koje treba poduzeti da se u tu sivu ekonomiju uvede red, ali možda ne na ovakav način. Kontrola se mogla raditi drukčije, a ne na maloprodaji – smatra Bojić.

Treći dan nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju u našem se ribarstvu nije dogodilo ništa epohalno.
Miro Kučić, pomoćnik ministra za ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, mišljenja je kako će se ribarstvo promijeniti u tržišnom i fiskalnom dijelu.

- Tko je plaćao svoje do sada, brzo će se prilagoditi. Tko se bude, pak, ponašao kao onaj na zadarskoj tržnici, ti će otpasti – veli Kučić, također jedan od putnika “Biosa”.

Talijani su, nastavlja devastirali svoju stranu i naši se ribari s pravom boje.

- Kapital nalazi najlakši put tamo gdje ima resursa. U Europi ćemo teško zaštititi taj kapital – kaže Kučić.
Ipak, ima i nešto dobro u cijeloj priči – naš izvoz ribe u Italiju odvija se bez problema – brzo i jednostavno, bez carinskih zapreka, s mogućnošću da riba konkurira na talijanskoj burzi.

Puni  gira, arbuna i plastičnih boca

Procedura uzorkovanja, koja je ista svim ekspedicijama diljem Mediterana, jest sljedeća: nakon pola sata od bacanja, koća se vadi iz mora, a ulov razvrstava. Odvaja se ulov, prilov i otpad.  Svaki primjerak gospodarski važne koćarske vrste pojedinačno se analizira – mjeri se dužina i masa ribe, starost, spol i spolna zrelost.
Na našoj postaji ulovljeno je cca 100 kilograma, što ribe, što otpada. Najviše je u mreži bilo gira, arbuna i trlja, našao se i pokoji sarun, zvjezdača, ježinac, a bilo je i plastičnih boca i limenki.

Dr. Igor Isajlović, viši stručni suradnik na Institutu, na primjeru šampjera pokazao nam je kako ta analiza u praksi izgleda. Naš mol težio je 681 gram, a nakon vaganja, izvađena mu je spolna žlijezda po čemu smo utvrdili da se radi o ženki pred mrijest. Po sadržaju želuca vidimo da je netom prije ulova pojela, zamislite, isto mola, samo puno manjeg, čime se potvrdila teza da velika riba jede malu ribu. Makar i od svoje vrste.

Nikolina Lulić/Slobodna Dalmacija