Ribarske mreže vraćene vlasniku

Od 2009. godine ribari su se bunili na odluku Parka prirode Lastovsko otočje, kojom su davali koncesijsko odobrenje za obavljanje tradicionalnog ribolova samo onima koji imaju prebivalište na području Lastova. Njihovo nezadovoljstvo su komentirali i razni mediji (domaći i strani) čudeći se kako samo lastovski ribari mogu obavljati gospodarski ribolov u hrvatskom moru. Sporni su koncesijski pravilnik pobijale i razne institucije ribarstva. A kako je pobijao ribar Lukica Tomić iz Zavalatice (MO Čara na otoku Korčuli) teško je i povjerovati, a kamoli se baviti administracijom umjesto ribolovnim pomagalima.

Obrtnicom iz 1997. g. otvara ribolovni obrt „Mafrin“, 1999. g. formirao i bio prvi predsjednik Ceha ribara Korčula-Lastovo pri Obrtničkoj komori. Nezaposlen, branitelj u Domovinskom ratu, otac troje djece, supruga nezaposlena, razočarao se i u Ceh, i sve one koji ne pomažu registriranim ribarima. Zvao je više puta sve nadležne u području ribarstva (Obrtnička komora, Ministarstvo, županijska i regionalna uprava, pisao čak i premijeru Milanoviću, ne bježeći od plaćanja komorskog doprinosa, već tražio jednaka prava kao i svi obrtnici u našoj državi, priča nam Lukica Tomić, žaleći se kako su mu prije dvije godine nestale mreže u kanalu između Korčule i Lastova. Obavjestio i policiju, dobivši odgovor da su to učinili renđeri s Lastova, misleći na djelatnika Parka prirode. Zvao u Lastovo, dobijao odbijenicu na pitanje dali su njegove nezakonito otuđene mreže kod njih. Imao je povjerenje u Hrvatsku Obrtničku komoru, molio ih, tražio intervenciju.

Istim tekstom uz preporučena pisma, i telefonskim upitima, više puta, pisao, upozoravao, tražio pravo od svih nadležnih institucija od lokalnih do državnih, tražio od Ministarstava Vlade RH i premijera odgovor na pitanje: ”Želio bih znati što Hrvatska obrtnička komora radi za nas nepovlaštene ribare s otoka Korčule, ako se nešto ne poduzme da nam se pomogne, moramo zatvoriti obrte, iako svatko tvrdi da mi u Hrvatskoj imamo jednaka prava, gdje smo onda mi u tim pravima”?.

Od nikoga odgovora, priča nam Lukica Tomić. Još uvjek se ne miri s po njemu neozbiljnošću komore. Podnio zahtjev za ispisivanje iz članstva HOK, bio prisiljen iz stalnog obrta otvoriti sezonski, jer mu je komorski doprinos dodatni trošak. Bez nestalih mreža, novaca i živaca, teško se odlučivao pogledati na more i barku. Bez ičije obavijesti, prije dva dana dobiva poziv iz Lastova da će mu gliserom vratiti mreže. To se i dogodilo. Kad su ih nakon dvije godine prenijeli iz Lastova u Zavalaticu na kopno, Lukica se začudio. Mora potpisati službenu obavijest, u kojoj stoji:” Park prirode Lastovsko otočje, vam vraća mreže oduzeta 8./4. 2011. odlukom Upravnog vijeća Parka prirode. Sukladno odluci, vlasnik obrta “Mafrin” ih preuzima po zapisniku i službenoj zabilješci. Mreža ukupne dužine oko 200 m, veličine 80 mm, visine 11 oka smeđe boje tega, zelenog pluta sa smeđim olovom.

Druga mreža dužine oko 200 m, količine oko 90 mm, visina mreže 11 oka, svijetlozelene boje tega, smeđeg pluta sa smeđim olovom”.

U potpisu je čuvar Parka prirode Ivan Ivelja. Lukica potpisao, vidio svoje brojeve i oznake na mreži, nigdje ne piše zašto su otuđene, ne rastaje se od njih, sjedi i priča s mrežama, razmišljajući dali sada prekinuti jedinu živuću aktivnost, pa i tradiciju svoga mjesta i otoka Korčule. (Niko Perić/ikorcula)