Uvod u parangal – 1. dio

Marin Huzjak

Ribolov parangalom može biti vrlo zanimljiv ali i dosadan; dinamičan i naporan, ali i relaksirajuća aktivnost, odmor za živce. Varijacija na temu je puno. Ponekad nećete uloviti ništa, ponekad će sve ješke ostati nepojedene. Ali ima i dana kada će parangal biti krcat najboljom bijelom ribom. To je alat koji je prehranio tolike obitelji, alat koji je pružio toliko rekreacije i razonode, alat čije se ime nalazi u kletvi zbog težine baratanja njime. Alat kojega nam pomalo ukidaju oni kojima je najmanje stalo do mora.

Etika lova parangalom

Često se mogu čuti rasprave kako ribolov parangalom nije sportski ribolov, kako parangal nije sportski alat, kako parangal nema veze sa sportom. Pitam ja vas, što je to uopće sport? Što bi to bilo “sportski“, kako odrediti sadržaj tog pojma? Moram priznati da mi je pomalo i smiješna pretjerana mistifikacija tog pojma i pridavanje mu nekog dodatnog uzvišenog značenja. Nekima, parangal je ništa drugo nego izvlačenje mrtve ribe iz mora. To samo mogu reći oni koji nemaju pojma o parangalu. Jer parangal je puno više od toga, lov parangalom je nadmudrivanje s ribom kao i svako drugo. Najprije treba uložiti truda u konstrukciju, tako da ribi serviramo onu debljinu najlona koja će je prevariti, onaj raspored udica koji će pokriti širi ili uži teren i pronaći ribu, one udice na koje će se riba zakačiti a ne nekažnjeno pogostiti slasnom ješkom. Dalje slijedi izbor pozicije na kojoj je moguće prevariti ribu, dubina na kojoj će riba biti manje oprezna ili zanesena hranjenjem. Pa doba dana u kojem ćemo položiti parangal, pa korenat, tlak, itd. Slijedi izbor ješke kojom se riba rado hrani u datom momentu, ovisno o dobu godine, temperaturi i poziciji, ješka koja će prevariti ribu. Sve je to varanje ribe, nadmudrivanje s ribom. Treba znati izabrati i naćin bacanja (polaganja) i dizanja parangala da se ne dogodi da parangal s lovinom ostane na dnu. Sve su to cake o kojima pojma nemaju oni koji koji ponižavaju parangal kao alat. Zamislite sljedeću situaciju.

Dižete najlonski parangal (koji se lako petlja i teško slaže u kofu) sa 60 metara dubine po jakoj tramuntani i jakom kontrakorentu, nad škrapadom punom zadiva. Korenat podkopava valove i neda vam upravljati, uporno vas nosi na jednu stranu, a pritom vam parangal sabija uz dno da još bolje zadiva (zapinje). Vjetar vas nosi na drugu stranu, a valovi vas bacaju tako da vam sve pada po brodu uključujući i kofu u koju slažete parangal. Sudbina je htjela da su dolje puste grote tako da vam parangal cijelo vrijeme zapinje i prodiva (podvlači) se pod škrape. Čujete da je dolje uhvačen veliki ugor, podlanica, ili možda zubatac, odigli ste ga desetak metara iznad dna ali parangal je zapeo i ne ide dalje. Tko može reći da tu nema sporta? Ili da kažem “sporta“. Za usporedbu ćemo zamisliti situaciju broj dva. Ribolovac lovi po bonaci štapom iz barke. Dubina 30 metara, ješka dagnja, i naravno tamani arbuniće od 15 deka jednog za drugim. On se kao “bori sa živom ribom“, velika borba sa ribom od 15 deka, pravi sportski đir. I busa se u svoja sportska prsa. A takvi najviše pljuju po parangalu. Ma sve sam vam rekao.

Iz ove dvije situacije se vidi kako je zapravo teško uspoređivati alate, a pogotovo raspravljati o tome što je a što nije sport. Osobno najviše lovim ribu teškom panulom, koja spada u možda najatraktivniji vid ribolova, prosječne ribe su teške 3-4 kila. Pa opet se s vremena na vrijeme zaželim parangala, tehnike koju je svaki pravi sportski ribolovac (evo sad sam i ja počeo) prošao, tehnike koja možda više od bilo koje druge nosi u sebi duh mediterana. Meni je to izvrsna zabava, meni je parangal s vremena na vrijeme potriba. I tu se uvijek sjetim rijeći jednog našeg poznatog udičara a napose panulaša, kad je 2005. povodom imjena Zakona o morskom ribarstvu (istih onih izmjena koje su iz do dana današnjeg još uvijek nerazjašnjenog razloga razdijelile sportsko-rekreacijski ribolov u kategoriju sportskog i kategoriju rekreacijskog ribolova) izjavio nešto u stilu: „Nisam sportaš jer se ne natjećem, a nisam ni rekreativac jer mi ribolov nije rekreacija već potriba.“ Eto, tako je i meni parangal potriba! Za mnoge ljude je to način života u kontekstu opuštanja, rekreacije, sporta, uživanja u moru. Nazovite to kako hoćete.

Zakonska regulativa

Običnom građaninu se nije lako snaći u šumi propisa, a bilo bi zgodno da kad idemo u ribolov znamo što smijemo a što ne. Ovo što dalje pišem odnosi se na lov parangalom samo u kontekstu sportskog, odnosno rekreacijskog ribolova. Zakon o morskom ribarstvu određuje da u športskom i rekreacijskom ribolovu uvjete obavljanja ribolova parangalom propisuje ministar. Tako je naš ministar, u Pravilniku o športskom i rekreacijskom ribolovu na moru propisao da sportski i rekreacijski ribolovci smiju loviti parangalom samo uz posjedovanje posebne dozvole za parangal. Ta posebna dozvola, vrijedi samo uz posjedovanje godišnje dozvole za športski, odnosno rekreacijski ribolov. Košta 300 kuna, a može se prodati samo ribolovcima vlasnicima godišnjih dozvola za športski, odnosno rekreacijski ribolov na moru. To znaći da, ako želite loviti parangalom, umjesto dosadašnjih 480 morate pljunuti 780 kn. S ovakvom dozvolom smijete loviti s jednim ili više parangala koji ukupno imaju do 100 udica. Dopušteni su samo pridneni parangali, što znaći da plutajući ne dolaze u obzir.

U praksi se često postavlja pitanje načina označavanja parangala. Pravilnik o tome ništa ne govori, ali sadrži odredbu prema kojoj, ako način na koji se smije obavljati športski/rekreacijski ribolov, ili način upotrebe pojedinih alata i opreme nije propisan tim pravilnikom, u obzir se uzimaju na odgovarajući način odredbe Zakona o morskom ribarstvu (ZoMR) i propisa donesenih na temelju njega koje govore o načinu ribolova i uporabi alata. Jedan od propisa donesenih na temelju ZoMR-a je “Pravilnik o ribolovnim alatima i opremi za gospodarski ribolov na moru“ koji sadrži odredbu o označavanju parangala. Tu odredbu ćemo na odgovarajući način primjeniti i na označavanje parangala u sportskom i rekreacijskom ribolovu. Prema njoj se položaj parangala u moru označava s najmanje dvije plutače (kavecala), postavljene na njegova oba kraja, jednake veličine i boje, oblika kvadra, najmanje zapremine 5 dm3. Na plutači mora biti uspravno postavljena motka s oznakom u obliku zastave, najmanje površine 5 dm2, a koja se nalazi najmanje jedan metar od površine mora. Dalje, na kavecalima mora biti čitljivo ispisana registarska oznaka plovila kojim se obavlja ribolov, a veličina slova i brojeva mora biti najmanje 5 centimetara.

Ima ih svakakvih

Danas postoje raznorazne konstrukcije parangala, namijenjene različitim ribama. Mogu se razlikovati prema vrsti osnove (konop ili najlon), prema veličini udica, prema ciljanoj lovini itd. Tako postoje parangali za mješovitu ribu po brakovima, parangali za landovinu, za ugore, za zubace, krunaše i pagare, za podlanice, za rombe i kokote, za osliće. Parangal je u osnovi ribolovni alat koji se sastoji od osnovne uzice (osnove) po kojoj su svakih nekoliko metara zavezane najlonske pioke (prame) s udicom. Osnova se na svakom kraju opterečuje olovnim utegom koji je vezan uzicom (konopom) za plutaču (kavecal) na površini.

Nastavlja se.